U komunističko vreme kinematografija nije bila prepuštena slučaju, tržištu ili kratkoročnim trendovima. Fimovi su bili ozbiljan, dugoročan i strateški važan projekat.
U doba Josipa Broza Tita film nije bio samo zabava. Bio je deo identiteta zemlje. Autori su imali priliku da rade, greše, uče i rastu. Nisu zavisili od jednog projekta ili jedne šanse.
Filmovi su imali i produkcijski kvalitet i autorsku težinu. Veliki partizanski filmovi kao i umetnička ostvarenja osvajali su međunarodne festivale, jugoslovenska kinematografija bila je prepoznatljiva. Bioskopi su bili puni, a film je bio deo svakodnevice.
Postojala su ograničenja, ali ona nisu ugušila kreativnost. Autori su pronalazili načine da kažu više nego što je bilo dozvoljeno, stvarajući slojevite filmove koji i danas traju.
